Venesa Pinjagić, Mia Mara Hrkač, Ana Lukšić, Luka ButkovićVila zatočnica broj sedam
Presretna sam što sam
dobila ulogu vile zatočnice broj sedam. Ta mi uloga znači puno jer mogu glumiti
s divnim ljudima. U predstavi sam
negativka. Zlobna sam. Kao vila zatočnica nemam puno teksta, ali imam puno
plesnih dionica. Pokreti su komplicirani, ali se vježbom mogu naučiti. Važna
sam jer vodim gledatelje kroz predstavu. Jedino što mi je teško je biti
koncentrirana na pozornici i iza pozornice. Moj kostim čini crna dugačka
haljina, crni rukavi i crna kruna s različitim ukrasima. Kostim mi se sviđa jer
izgleda moćno i strašno. Ave vrijeme uživala sam u probama i druženju s
vršnjacima, redateljem i koreografom.
Lucija Šaravanja
Medvjedica Medunka
Ovo je prva godina moga sudjelovanja u dramskoj radionici u
Svijetu bajki Na audiciji dala sam sve od sebe i tako dobila ulogu medvjedice.
Bila sam vrlo uzbuđena. Ulogu sam najvjerojatnije dobila zato što sam najviša
djevojka i mogu spustiti glas najviše od svih.
Probe u početku nisu bile zahtjevne, samo smo čitali tekst.
Ja ga nisam imala puno i vrlo sam ga lako naučila. Tijekom uskrsnih praznika
probe su postajale zahtjevnije. Radili smo svoje scene, izmjene likova, tišinu
na sceni. Prvi tjedan škole počeli smo vježbati u kostimima i sve je više sličilo
na pravu predstavu.
Moja se uloga neprestano mijenjala. Malo sam glumila bez
glazbe pa uz glazbu i koreografiju. Medunka je medvjedica koja je u kumstvu s
vilama Zatočnicama i ona ulazi u priču kada vile trebaju pomoć s hvatanjem Jaglenca
kroz šumu Kitež-planine. Nisam pozitivan lik.
Sudjelovanje u stvaranju predstave jako je zabavno i
zanimljivo, jedino mi je žao što nisam
sudjelovala i prijašnjih godina.
Ana Lukšić
Ponosna kneginjica
Ove sam godine dobila ulogu kneginje što mi se jako sviđa
jer moram biti elegantna i profinjena. Prošle sam godine bila seljanka i morala
sam nositi nošnju i opanke. Sada nosim prekrasnu zelenu haljinu koja ističe
moje zelene oči i prelijepe zlatne balerinke, ali nažalost veoma su mi malene pa me jako žuljaju. Znate
kako se kaže za ljepotu treba trpjeti, a u ovom slučaju to je stvarno istina. Teksta imam dosta, ali nije mi ga bilo teško naučiti. Uz tekst moram
vježbati i osjećaje, što je mnogo teže.
Svake godine dajemo 120% od sebe kako bismo svima dočarali
ljepotu Ivaninih bajki. Naše probe traju
cijeli dan uz jednu pauzu za ručak i malo odmora kako bismo napunili baterije
za daljnju probu. Meni je to veoma naporno, ali već sam naviknuta na takav
raspored. Najbolja stvar kod glume u kazalištu je pljesak publike, snažan i dugotrajan pljesak i
tada znate da ste uspjeli.
Venesa Pinjagić