Gradska knjižnica Slavonski Brod u sklopu projekta Ženskom stranom književnosti 27. travnja u 18:00 sati ugostila je Julijanu Matanović, sveučilišnu profesoricu i književnicu, nama poznatiju kao dječju spisateljicu. Njezino gostovanje u Slavonskom Brodu bila je idealna prilika za upoznavanje književnice i otkrivanje mnogih zanimljivosti o njezinom životu i književnom stvaralaštvu.
Jeste li prvi put u našem gradu i kako vam se svidjelo?
Ne, u Brodu često gostujem i na svaki se poziv rado odazovem. Ponekad imam dojam da sam i dosadila brodskoj publici. Posljednji sam put ovdje bila prije tri godine i gotovo sam sigurna da sam svaku svoju knjigu promovirala u Brodu.
Što mislite o projektu Ženskom stranom književnosti i kako ste odlučili sudjelovati u njemu?
Smatram da je jako dobro i pohvalno to što su žene iz Gradske knjižnice Slavonski Brod pokrenule tribinu o ženskom razgovoru i književnosti općenito. Sigurna sam da će te tribine pokazati da ne postoji ženska i muška književnost, već samo dobra i loša literatura. Drago mi je što sam se uključila u ovaj program, posebice u Danima Ivane Brlić Mažuranić, najveće hrvatske književnice. Jako je lijepo biti u sjeni velikih, to je ono što naše društvo često zaboravlja. Svi uvijek misle da sve polazi od njih i da nešto baca sjenu na njih. Sada kad sam u njezinu gradu, voljela bih da dio Ivanine sjene padne i na mene
Mi vas poznajemo kao dječju književnicu, hoćete li napisati još neke knjige za djecu?
Uvijek pišem po vlastitom iskustvu. To nisu događaji već emocije. Počela sam pisati za djecu kad sam bila u kontaktu s djecom, kada sam čekala svoju kćer da izađe iz škole i slušala kako djeca razgovaraju. Tako sam 2011. godine napisala knjigu One misle da smo male, a nakon toga Rečeno, učinjeno. Nova knjiga Vezanje tenisica s jednom nepoznanicom izišla je prije tri dana. Riječ je o dječaku kojeg mama zbog četvorke iz hrvatskog jezika šalje na tečaj kreativnog pisanja na otok Prvić.
Imate li kakvu poruku za mlade?
Uvijek se nadovežem na Zagorku. Naše žene, koje misle da je loše biti samo žena, često zaboravljaju da bi trebale ostati žene i kada se istaknu i postanu ravnopravne s muškarcima.
Nikolina Sudić i Morea Abrić