Brođanka Jasna Ažman diplomirala je komparativnu književnost i ruski jezik. Brođanima je poznata kao urednica godišnjaka Ogranka Matice hrvatske Slavonski Brod te kao profesorica na Strojarskome fakultetu. Godine 2008. objavila je i svoju autorsku knjigu Brodski spomenari Ivane Brlić- Mažuranićkoji su se i ove godine svečano čitali u domu obitelji Golubić te smo povodom toga razgovarali s njom kao glavnom organizatoricom.
Odakle toliki interes za Ivanu Brlić - Mažuranić?
Sav moj znanstveni trud usmjeren je na Ivanin život i djela. Proučavala sam njezinu autobiografsku prozu. Zanimalo me što je odredilo njezin životni put, kako je provela 46 godina u Brodu te kako je izgledao njezin obiteljski život, ali i kako je stvarala te gdje je pronalazila motive za pisanje.
Koja je Vaša uloga u Brodskome spomenaru?
Cijeli je događaj koncipiran na čitanju Ivaninih pisama sačuvanih u arhivu obitelji Brlić. Zanimljivo je što je Ivana svaki dan pisala roditeljima u Zagreb jer su joj nedostajali. Arhiv zbog toga posjeduje tisuće pisama, stoga kao autorica programa uvijek nastojim izabrati najzanimljivija pisma.
Smatrate li da sugrađani znaju dovoljno o Ivani Brlić - Mažuranić?
Dugo godina se Ivanu nije pozvalo kao osobu nego samo kao autoricu Priča iz davnine i Šegrta Hlapića. Često ju učenici zamišljaju kao staru baku koja sjedi u naslonjaču i ima krzneni ovratnik, stoga sam ju nastojala približiti kao stvarnu osobu i kompletnu književnicu. Dakle, upravo je Brodski spomenar prilika da Brođani saznaju nešto više o svojoj sugrađanki.
Uključuju li se građani dovoljno u manifestaciju?
Odaziv građana je velik. Kako godine više odmiču, grad sve više živi s tim. Koliko god se kritičarima činilo nedovoljno, mislim da baš djeca nose najveći udio u manifestacijama. Preko djece i roditelji i prijatelji saznaju nove zanimljivosti.
Lucija Alerić, Rea Anabela Kolar