Donosimo zanimljiv intervju s brodskom bajkopičalicom. Htjeli smo saznati nešto više o njoj i njezinu radu. Možda nekoga od vas zainteresira intervju i postane nova brodska bajkopričalica.
Ispričajte nam nešto o sebi. Što ste po zanimanju?
Učiteljica sam, zovem se Sandra. U Brodu me svi znaju kao bajkopričalicu Sandru zato što već pet godina pripovijedam bajke u gradu.
Kada se rodila Vaša ljubav prema pričanju?
Bajke sam počela pričati prije pet godina. Slučajno sam upoznala jednu pripovjedačicu i to mi se učinilo čarobnim zanimanjem. U Hrvatskoj to nije zanimanje zato što nema pripovjedača. Postoji samo jedna profesionalna pripovjedačica iz Dubrovnika. S njom sam stupila u kontakt, ona mi je dala savjete i ja sam krenula na čarobno putovanje pričanja bajki. U svijetu kamo god odete za pripovjedače postoji škola, to je zanimanje. Pripovjedači se udružuju u družine i imaju svoje festivale.
Ispričajte nam nešto o radionici Kako i zašto pričati.
Radionica Kako i zašto pričati trajala je dva dana u Waldorfskoj školi u Zagrebu. Vodila ju je naša profesionalna pripovjedačica Jasna Held. Tu sam naučila neke osnovne tehnike: kako zapamtiti priču, o važnosti glasa. To je bila samo izražajnost o važnosti govora kao takvog jer govor je jako važan. Bajku smo prikazivali u nekakvim slikama tijelom i tu sam puno toga naučila. Osim toga kratkog tečaja, završila sam i napredni seminar za pripovjedačaČudesni brokat.Pohađala sam i seminar Susan Perrow,australske pripovjedačice o terapeutskim pričama. Poznato je da bajke i priče mogu djelovati na djecu u smislu rješavanja njihovih emocionalnih poteškoća ili problema s kojima se susreću. Radionica je trajala četiri dana.
U kojima ste sve gradovima bili? Koji je na Vas ostavio najljepši dojam?
Puno sam putovala, a nedavno sam imala turneju Stari Mikanovci, Vođinci, Kešinci i mala mjesta naše Hrvatske. Bila sam u Zagrebu u Zavičajnom muzeju Donje Kupčine, također sam često u Slavonskome Brodu. Kamo god odem, ljudi ostave dojam na mene. Moja pripovijedanja dođu slušati istinski bajkoljupci koji znaju važnost bajke.
Koje su Vam najdraže bajke?
Moja je najdraža bajka Kako je bukva ukrala sunce zato što je napisana za mene. Poklonio mi ju je jedan prijatelj baš u trenutku kada mi je bilo teško.
Pišete li i svoje bajke?
Osim što pripovijedam i pišem bajke. Objavila sam jednu knjigu za djecu, zove se Bajka o bajci.U njoj je sadržano jedanaest bajki.
Što Vas inspirira za pisanje?
Inspiraciju mi daju susreti s ljudima, mjesta u koja putujem, priroda, okolina. Volim čarobna bića, vile i vilenjake. Volim ići u šumu jer sam sigurna da ondje ima nekakvih vila i vilenjaka. Odmah izmaštam nekakvu priču. Kamo god odem, pronađem nešto što bih mogla iskoristiti za bajku.
Jesu li djeca danas zainteresirana za bajke kao nekada?
Jesu, čak se i iznenadim koliko su zainteresirana. Oni su silno željni bajke, govorenja, da im se obratite, željni su pažnje. U ovo doba kada puno vremena provodimo za računalom, govor je jako zapostavljen i zbog toga djeca vole da im se priča.
Bojite li se dječje iskrenosti?
Dječja je iskrenost jako važna, ne bojim je se. Volim kada mi dijete dođe i kaže što misli jer onda znam što ću popraviti. Meni je žao da odrasli ne zadrže dječju iskrenost. Baš sam se i zapitala kada mi prestajemo biti dio dječje iskrenosti, u kojem je to trenutku odrastanja? Mislim da je jako važno biti iskren i da djeca imaju osobine koje smo mi odrasli zaboravili.
Tko je Vama pričao bajke?
Meni je bajke pričala baka iz Ogulina te mi je pričala legende toga grada. Bajke su mi isto tako pričale mama i učiteljica.
Koji Vam je trenutak u susretu s djecom najdraži?
Najdraže mi je kada pričam bajke i odjednom primijetim da su im oči sjajne i da su potpuno uživljeni u priču.
Josipa Barbarić, Ena Barbarić
