Dan je 16. travnja 2012. Popodne.
U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić premijerno se izvodi glazbeno-scenska čarolija "Žabe traže kralja". Pred Kazališno-koncertnom dvoranom bilo je mnogo znatiželjnih ljudi i djece koji su željno iščekivali početak predstave. Padala je dugo najavljivana kiša, a nebo je bilo sivo i tmurno, no u kazališnoj dvorani vladala je drugačija atmosfera.
Početak je.
Svjetlo se polako gasi, tišina je. Glavni glumac, u ulozi televizijskog scenskog radnika", traži našu suradnju: ,,Kada podignem crvenu ruku, molim veliki pljesak". Probavao je nekoliko puta kako bi vidio jesmo li shvatili. Publika nije štedjela dlanove.
Na pozornici glumci debatiraju treba li učiti ili ne. Započinje afirmacijska skupina, kažu kako je učenje moć s kojom pokrećemo svijet. Negacijska skupina se protivila tome, ona je bila za to da je neznanje bolje, jer ne trebaš se ničime zamarati niti imaš ikakve probleme.
Šutnja.
Čuje se KRE!
Odjednom, žabe počinju skakati, kreketati, predstavljati tko je tko.
Plesači donose izvrsno raspoloženje.
Voditeljica ponovno daje riječ afirmacijskoj skupini. Upirali su prstom u žabe, te počeli govoriti kako su neoprane, neobrijane. Negacijska skupina ustala je i započela svađu, voditeljica je smirivala situaciju.
Žabe traže kralja s neba, željeli su vladara koji će spasiti državu od propasti. Pjevušila se Simonina pjesma. Publika se nasmijala, žamor je ispunio dvoranu.
Žabe su odmah prihvatile običnu kladu za kralja.
Afirmacijska skupina je rekla: "Pogledajte ih, od neznanja su toliko naivni."
Odjednom ulijeću nove žabe s transparentom:Bieberu, mi te volimo. Muški dio publike tiho protestira.
Na malenoj pozornici, iznad svih, pojavljuje se Bieber u bijelom kostimu.
Voditeljica upita uzbuđeno: "Imate li što za reći?"
Bieber odgovara: "Never say never".
Žabe su poludjele krekećući u sav glas, odlaze s njim.
Predstava se privodi kraju, a voditeljica reče: "Ova debata o znanju i neznanju ostaje neriješena, prepuštamo vama da odlučite što želite".
Ddakle, dođite i vi i odlučite što je vama važnije!
Domagoj Aračić, 6.a
