Na predstavljanju knjige ''Brodski spomenari'' razgovarali smo s mr. sc. Jasnom Ažman. Naime, gospođa Jasna se Ivaninom književnom ostavštinom bavi dugi niz godina. Nekoliko godina zaredom priređuje nam večeri Brodskih spomenara na kojima imamo priliku čuti različite stvari iz Ivanina života.
Koliko se dugo bavite Ivanom Brlić Mažuranić?
Mislim da me ona zanimala otkako sam kao maleno dijete pročitala njezinu prvu bajku, a to je bila, koliko se sada mogu sjetiti, Šuma Striborova. Odonda sam uvijek prilazila svim njezinim knjigama kao magnetu, naprosto sam morala čitati i morala o njima razmišljati. Tako sam to odabrala i za temu svog magisterija gdje sam proučavala jezik Ivanina pisanja. Poslije sam se potpuno predala istraživanju njezine književne ostavštine.
Gdje pronalazite rukopise pisama?
Pisma su uglavnom sačuvana u Arhivu Brlić.
Zašto je važno očuvati njezina pisma?
Važno ih je čuvati jer je Ivana svoju autobiografiju napisala 1916. godine i poslije više nije napisala nikakav tekst koji bi se mogao nazvati njezinom biografijom, ali je zato na mnogo mjesta napisala da su njezina mnogobrojna pisma zapravo nastavak njezine autobiografije iz 1916. Kroz pisma se može upoznati cijeli Ivanin život.
Kako ste odabrali tekstove u ovoj knjizi?
Ove sam tekstove odabrala zato jer je već tradicionalno iščitavanje njezinih pisama. Zapravo smo puno tih tekstova, koji su u ovoj knjizi, već čitali na našim spomenarima. Pokazalo se da bi bilo lijepo i korisno te da bi čitatelji to željeli imati u jednoj knjizi, sabrana sva ta pisma, sve tekstove koji su čitani na Spomenarskim večerima. U ovoj sam knjizi objavila gotovo sve tekstove koji su bili zanimljivi. Nemaju svi tekstovi atraktivnost nakon stotinu godina u današnjim prilikama, za današnje čitatelje. Morala sam suziti izbor. Sve ono što sam napisala u knjizi bilo je prvotno napisano rukopisom u spomenare, danas bismo to mogli nazvati knjige dojmova. Sve sam morala pročitati, dešifrirati i napisati. To je bio najzahtjevniji posao. Zahtijevalo je veliku tehničku vještinu.
Što slijedi iza ovoga?
Ima puno stvari koje bi se mogle isto tako pripremiti. Na jednom od prošlih spomenara sam priredila Ivanine putne uspomene. To bi bio krasan materijal.
Kako doživljavate Ivanu Brlić Mažuranić nakon što ste je upoznali ovako, preko pisama, priča, tekstova?
Ja je sada doživljavam kao sebi potpuno blisku osobu. Sada sam u dobi u kojoj ju vjerojatno mogu potpuno razumjeti, nakon cijelog njezinog proživljenog života oko odgoja djece, kasnije i unuka. Mislim da me taj istraživački rad na njezinu dijelu zapravo cjelokupno u životu oplemenio, izgradio u mnogim slučajevima. Mislim da sam od nje puno toga naučila, i o životu i o pisanju i mislim da će mi još puno toga donijeti daljnje bavljenje njezinom pisanom ostavštinom.
Razgovarala:
Ivana Medved, 8.c
OŠ "Ivana Brlić-Mažuranić"
