Čim smo zakoračili 13. travnja 2026. godine u Galeriju umjetnina na Dodjelu nagrada za najuspješnije literarne radove odabranih osnovnih škola Republike Hrvatske manifestacije „U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić“, obuzeo nas je neki poseban miris starih priča i boja. Cijeli prostor bio je ispunjen toplinom i uzbuđenjem, a ugođaj je bio baš kao u nekoj čarobnoj dvorani. Sve nas je odmah oduševila super atmosfera koju je stvorila saksofonistica Asja Kadžo čiji su se zvukovi saksofona nježno stapali s pratnjom klavira i odjekivali među dječjim slikama na zidovima. Dok je glazba svirala, razgledavali smo izložbu, a dječji radovi izgledali su toliko stvarno da se činilo kao da će Ivanini likovi svakog trena iskočiti pred nas.
Bilo je jako uzbudljivo iščekivati tko će pobijediti u pisanju priča. Učenici su mogli birati hoće li pisati o tome kako sjede na Regočevu ramenu, o čudima s planine Kitež ili o svom malom kućnom duhu poput Malika Tintilinića. Na natječaj je pristigla 71 priča, a to je čak 40 bajkovitih priča više nego prošle godine.
Imena najuspjelijih dječjih bajkopisaca su sljedeća:
OSNOVNA ŠKOLA
1. Zita Kunić, U čarobnoj šumi svakojaka se čuda zbivaju, 7. razred
Osnovna škola „Rikard Katalinić Jeretov”, Opatija, mentorica: Kristina Krapić
2. Anabela Šunić, U čarobnoj šumi svakojaka se čuda zbivaju, 7. razred
Osnovna škola Svete Ane u Osijeku, Osijek, mentorica: Ivana Šunjić
3. Ines Mušak, Put čiste duše kroz tamu svijeta, 8. razred
Osnovna škola Krunoslava Kutena, Vrbovec, mentorica: Dinka Mudri.
SREDNJA ŠKOLA:
1. Naomi Bašić, U čarobnoj šumi svakojaka se čuda zbivaju, 2. razred
Ekonomska škola, Požega, mentorica: Marija Šag Sadilek
2. Lucija Glavić, U Hlapićevim čizmicama, 1. razred
Biskupijska klasična gimnazija Ruđera Boškovića s pravom javnosti, Dubrovnik, mentorica: Mirjana Žeravica
3. Dora Šimunec, U čarobnoj šumi svakojaka se čuda zbivaju, 1. razred
Gimnazija Antuna Gustava Matoša, Zabok, mentorica: Dinka Tomašković-Presečki.
Nakon dodjele nagrada pročitane su prvoplasirane priče koje su nam pokazale da Ivana i danas živi kroz sve nas. Iz svih tih priča i slika naučili smo jednu važnu stvar: baš kao što su Ivanini junaci morali pobijediti svoje strahove i „bjesove“, tako i mi danas učimo da su mašta i dobro srce naše najjače oružje. Čak i da stvarno sjedimo na Regočevu ramenu i gledamo svijet odozgo, najvažnije bi bilo ono što imamo u sebi – hrabrost da sanjamo i budemo bolji ljudi, baš onako kako nas je Ivana naučila.
TEKST I FOTOGRAFIJE: Karla Jelčić
